Kada ulažemo u nas, ulažemo u našu budućnost.
1. 1. Diskonektujmo se iz našeg spoljašnjeg sveta.
Uzmimo malo vremena iz našeg gustog i užurbanog dana i rasporeda kako bismo se odvojili od svog sveta. Ugasimo telefon, televiziju, računar i sedimo nekoliko minuta i zatvorimo oči.
2. 2. Dišimo i usredsredimo se na sebe.
Udahnimo nekoliko puta i usredsredimo se. Kada usmerimo našu pažnju na
sadšnji trenutak, onda imamo više energije kojom možemo da kreiramo. Kada um
luta na predvidivu budućnost ili
pooznatu prošlost, to je normalno. Samo ostanimo svesni toga i nastavimo
se usredsrediti na sadašnji trenutak. Kada smo u sadašnjem trenutku, tada smo
najkreativniji.
3. 3. Kreirajmo sami svoju budućnost.
Zapitajmo se da li možemo definisati viziju naše
budućnosti umesto sećanja na prošlost. Šta želimo raditi u životu? Odvojimo
vreme i potražimo odgovor na pitanje. Kada počnemo razmatrati i misliti o
odgovoru na to pitanje, onda menjamo naš mozak. Kada nateramo mozak da
ispaljuje u novim događajima, u novim obrascima i kombinacijama, to su prvi
koraci u menjanju našeg uma. Zatim, odlučimo koje emocije ćemo osećati kada
krenemo stvarati budućnost. I naučimo naše telo emocionalno kakav će osećaj
imati ta budućnost. I nemojmo ustati dok ne počnemo osećati te emocije.
4. 4. Prilagodimo se novom ja.
Uvežbajmo u umu ko ćemo biti kada otvorimo oči. Stvari koje
trebamo napraviti, odluke koje trebamo doneti, korake koje trebamo preduzeti.
Razmotrimo ih iznova svaki put.
5. 5. Pustimo naše prošlo ja.
Ne možemo krenuti u budućnost držeći se biologije naše
prošlosti. Odlučimo koje misli želimo u našoj budućnosti. Zapišimo
ih. Misli poput: “ne
mogu, preteško je, neću se nikada promeniti, krenuću od sutra, šta nije u redu
sa mnom, neko drugi je kriv,...” Odlučite koja ponašanja ili radnje, ili
podsvesne navike moramo promeniti. Kako pričamo? Da li se žalimo? Da li se
krivimo? Da li tražimo pravdanja? Da li se sažaljevamo? Jednostavno, postanimo
toliko svesni svojih ponašanja da nećemo biti više nesvesni. I konačno, moramo
odlučiti koje emocije više ne pripadaju u našoj budućnosti. To znači da ako
želimo biti bogati, ne možemo uzeti nemaštinu. Ako želimo biti zdravi, ne
možemo uzeti nesigurnost ili strah. Trebamo krenuti kondicionirati svoje telo
novom umu. Ako to radimo svakog dana naša jedinstvenost stvara našu ličnu
stvarnost. A naša jedinstvenost je stvorena od toga kako mislimo, kako
reagujemo i kako se osećamo. Ako promenimo bila šta od toga, onda ćemo promeniti
naš život. Tada možemo da krenemo da merimo uticaj koji smo prouzrokovali.
NAPOMENA: Tekst preuzet sa predavanja Joe Dispenze [1]
Literatura
[1] https://drjoedispenzacroatia.com/
0 Comments